Osiguranje oznacava sigurnost i poverenje u nesto, zastitu, obezbedjenje i to ga odvaja od igara
na srecu. Svrha osiguranja je pruzanje neke sigurnosti za razliku od igara na srecu koje to ne mogu pruziti.
Resavanje problema sigurnosti, odnosno odvajanje osiguranja od igara na srecu omogucila je aktuarska matematika
ili tehnika osiguranja, kao sastavni i neraskidivi deo osiguranja. Naime, nekada se na nesrecne slucajeve gledalo kao na
sudbinski predodredjene, cija pojava se ne moze predvideti a od kraja XVII veka zahvaljujuci dostignucima matematike i statistike,
pre svega otkricem zakona velikih brojeva i racuna verovatnoce uopste, na slucaj se gleda kao na dogadjaj koji se ne samo
sa sigurnoscu moze uzeti u obzir vec koji se zahvaljujuci izvesnim pravilnostima moze cak i predvideti. Na taj nacin stvorene
su pretpostavke modernog osiguranja. Moderno osiguranje ima naucnu osnovu, funkcionise po pravilima
ekonomske, pravne i tehnicke nauke. Zahvaljujuci svojoj naucnoj zasnovanosti moderno osiguranje funkcionise na principima
ekonomski racionalnog poslovanja, koje je pre svega izrazeno u obezbedjenju neposredne i pune nadoknade stete.
U zavisnosti od toga cime je uslovljena isplata osigurane sume, odnosno prema riziku obuhvacenom
osiguranjem osiguranje zivota moze biti: za slucaj smrti; za slucaj
dozivljenja; mesovito osiguranje; sa utvrdjenim rokom isplate. a) Osiguranje za slucaj smrti Nastupanje osiguranog slucaj a kod ove vrste
osiguranja vezuje se za momenat smrti osiguranog lica. Moze se i drugacije ugovoriti: da smrt osiguranog lica predstavlja
osigurani slucaj u ma koje vreme se ostvaruje (dozivotno osiguranje) ili samo onda kada se ostvari u jednom odredjenom periodu
(privremeno osiguranje). Kod "dozivotnog osiguranja" najvise se ostvaruju na aktuarskim principima zasnovani
elementi stednje, pa je sigurno da ce naslednici ili drugi korisnici osiguranja po smrti osiguranog lica moci da
naplate osiguranu sumu. Kod takozvanog privremenog osiguranja, samo ako se osigurani slucaj ostvari u odredjenom
periodu, postoji obaveza osiguravaca. Ako je u momentu isteka ugovora osigurano lice jos zivo, obaveza osiguravaca'prestaje,
a ostaju mu primljene premije. r-' " b) Osiguranje za slucaj
dozivljenja Kod osiguranja za slucaj dozivljenja, osigurani rizik se realizuje (nastaje
osigurani slucaj) kada osigurano lice dozivi odredjeni broj godina. Ukoliko je u unapred predvidjenom trenutku vremena osigurano
lice jos zivo, osiguravac je duzan da isplati osiguranu sumu. Ovde je cilj zakljucenja ugovora o osiguranju, pre svega, obezbedjenje
osiguranika-.u. slucaju starosti. c) Mesovito osiguranje Mesovito osiguranje predstavlja spajanje osiguranja za slucaj smrti sa osiguranjem za slucaj dozivljenja. Osiguravac je u svakom slucaju obavezan da isplati
osiguranu sumu, bilo odredjenim korisnicima, ako smrt osiguranog lica nastupT~pre isteka trajanja
osiguranja, ili osiguranom lieu kada ono dozivi ugovoreni rok. Ovo osiguranje je najpovoljniji
vid osiguranja za osiguranika posto se njime osiguranik obezbedjuje za slucaj dozivljenja, a i svojim naslednicima obezbedjuje istu sumu za slucaj smrti. Aktuarska matematika je u tesnoj
vezi sa finansijskom matematikom. Ona, kao i finansijska matematika, uvazava koncept vremenske vrednosti novca, odnosno zasniva se na kapitalizaciji (ukamacivanju). Takodje, osnovni princip finansijske matematike - princip ekvivalencije, po kome je zbir svih uplata svedenih na
isti vremenski trenutak jednak zbiru svih isplata svedenih takodje na taj vremenski trenutak, predstavlja osnovni princip
i aktuarske matematike. Osnovna i bitna razlika izmedju finansijske i aktuarske matematike licnog
osiguranja sastoji se u tome sto su racuni finansijske matematike bezlicni, odnosno nezavisni od zivota i starosti lica, dok
racuni aktuarske matematike licnog osiguranja zavise od starosti lica. Kod resavanja problema osiguranja
zivota veoma je bitno voditi racuna o jednoj nepoznatoj velicini - casu smrti coveka. Ta nepoznata velicina ulazi u aktuarske
obracune te ih cini komplikovanijim. Treba uočiti razliku između pojma nezavisnosti
i isključivosti događaja. Događaji su isključivi ili disjunktni kada im je presek prazan skup. Takvi događaji
nisu nezavisni jer je kod njih: P(A)>0, P(B)>0, P(AB)=0,
pa uslov nezavisnosti nije ispunjen. Taj niz opita je Bernulijeva šema. Osnova za
Bern. Z velikih brojeva
|